"Gle,kako je mesec lep"

rekla si zadovoljno,kao da je tvoj mesec
na tvome nebu,okruzenom zvezdama tvoga oka...
I pricamo...kao deca,otkrivamo tajne i skrivene misli
i precutimo uvek nesto
sto nam na misli dolazi samo kada se rastanemo...
I opet,tisina kada izlazis i odlazis.
I tada shvatim
pomislim na ono sto uvek mislima izmice:

nase sutra niko nam nije obecao
ni juce ne postoji ni na jednoj karti.
sve sto danas nekud ode
nikad nece da se vrati...

I onda,ostane samo trenutak
jedan jedini,neponovljiv
i nikada odgovor ni na jedno pitanje
istinu jedino moze reci tiho cutanje...